Životno iskustvo

Ivan je živeo sa nomadskim plemenom u Iranu: Spavao u kolibi i čuvao stoku, a kad se vratio kući surova realnost ga je udarila u lice

Foto: printscreen/youtube/Peuples du monde
"Život Bakhtiarija ogoljen je do kostiju. Ako na to obratite pažnju, možete da shvatite koliko toga što mi inače smatramo životom, nije u svojoj biti život, već samo naša materijalizacija života. Koliko toga je nepotrebno"

Ivan Kapović je arhitekta urbanista, zaljubljenik u prirodu, putnik, amaterski fotograf, pustolov… Privlače ga mesta nespomenuta u turističkim vodičima, ljudi i njihove priče i neki jednostavniji načini života, bez ičega suvišnog, bez svega onoga čime nas suvremena civilizacija udaljava od prirode.

Bilo oko svog planinskog utočišta u Lovincu koje je sam izgradio, bilo u dalekoj Siriji, Mongoliji, Afrganistanu ili Iranu, Ivan traži i beleži ona iskustva koja se ne nude sama, ali odražavaju istinski duh kraja, uživa u detaljima punim boje i života koji se mogu doživeti samo u susretu s ljudima.

Ivan Kapović Foto: prinscreen/instagram/ikapovic_adventure

Kapović smatra da pravi smisao leži u onim stvarima koje ne možemo kupiti, već samo doživeti kroz susrete s ljudima i njihovim autentičnim pričama. 

Svojim neobičnim popisu dodao je i pašnjake u planinama Zagros u Iranu, na kojima je proveo devet intenzivnih dana s nomadima Bakhtiari na njihovoj selidbi sa stokom. Ivan je tokom svojih putovanja u Iran došao do dubokog uvida u jednostavnost i suštinsku vrednost života. Ovo putovanje, priznaje otkrilo mu je svet u kojem su materijalne stvari nevažan detalj u odnosu na istinsku vrednost zajedništva, opstanka i tradicije.

Kako otkriva, uvek bira putovanja u zemlje s toplijom klimom. Tamo su, kaže, ljudi mnogo društveniji i nikada ne znaš gde će te jedan slučajni razgovor na ulici odvesti. Ne kaže se bez razloga "kakva klima, takvi ljudi". Još jedna prednost putovanja u toplije krajeve, otkriva on, je što vam treba manje prtljaga i mnogo ste mobilniji.

Pogledajte u galeriji kako živi pleme Bakhtiari u Iranu:

Priznaje da nema ni vremena ni volje da se detaljno i studiozno pripremi za putovanja.

- Za prvu destinaciju izabrao sam Keniju i Tanzaniju i bilo je to u društvu brata i još dve devojke. Nismo imali gotovo nikakav plan. Bilo je jako zabavno i zanimljivo, ali sam odmah shvatio koliko u grupi ne mogu doživeti ni blizu onoliko koliko bi mogao sam. Puno vremena se svaki dan trošilo na jutarnje pakiranje, kave, traženje interneta i sl. Dok se oni spreme, ja bi već bio na pijaci na drugom kraju grada. Shvatio sam da su solo putovanja ono što želim - rekao je Stefan iskreno.

- Mene ne zanima koja je najzanimljivija palata u nekom gradu, već ko može da mi pokaže kako se pravi sir, kolje jagnje ili šta klinci uče u prvom razredu. Za takve stvari se ne može pripremati, pa ne trošim vreme", govori on.

Priznaje da zbog takvog pristupa ponekad propusti veoma zanimljive turističke atrakcije, ali i to mu je draže nego da propusti neko interesantno druženje. Tako mu je i Iran poseban – zbog ljudi.

- S aerodroma u Teheranu otišao sam ravno u brda i otprilike na sličan način se vratio, tako da ne mogu reći da poznajem Iran, već samo jedno njegovo, ne toliko poznato lice. Međutim, upoznao sam Irance, a ljudi su, a ne putevi, džamije, brda ili palate, ono najvažnije što čini neku zemlju. Planine Zagros u kojima sam proveo desetak dana, prelepe su, ali planinariti tamo s prijateljima ili čuvati ovce s porodicom, nije ista stvar. Ovo prvo je putovanje nogama i očima, a drugo srcem i mislima. Upoznati neku zemlju nije toliko vezano uz fizičko putovanje, koliko uz upoznavanje ljudi, barem za mene. U tom kontekstu, Iran mi je poseban zbog topline i srdačnosti njegovih ljudi - kaže Ivan.

Pogledajte u galeriji kako živi pleme Bakhtiari u Iranu:

Otkrio je i šta je naučio od Bakhtiarija

- Jedna od zanimljivijih knjiga koje sam pročitao je 'Our Mathematical Universe', iako sam se negde na poslednjoj trećini potpuno pogubio. Ukratko, govori o tome kako je svemir ništa drugo do matematička formula, a sve ostalo je samo 'naša' vizualizacija. Kakve veze, do vraga, ta knjiga ima s Bakhtiarima? - pita se Ivan.

Ivan je spavao u kolibama gde i drugi članovi plemena, i čuvao stoku sa njima:

- Život Bakhtiarija ogoljen je do kostiju. Ako na to obratite pažnju, možete shvatiti koliko onog što mi inače smatramo životom, nije u svojoj biti život, već samo naša materijalizacija života. Koliko toga je nepotrebno. Ne govorim samo o materijalnom, već i mentalnom. Oko čega sve mi razbijamo glavu, a zapravo je nebitno. Bakhtiari su tom kontekstu meni bili učitelji poput Bude", govori on.

A jesu li i oni mogli nešto naučiti od njega?

- Uh, to bi bilo pitanje za njih. Kada su podigli poslednji kamp na mestu na kojem će provesti topliji deo godine, očistio sam stazu između šatora dva rođaka, da se mogu lakše posećivati. To im je bilo jako smešno, jer kojeg vraga trošiti vreme na nešto što nije nužno? Ipak hteo sam da im pokažem da uz samo mrvicu truda, mogu život učiniti lakšim. Nadao sam se da će se ta saobraćajna mreža s vremenom proširiti i da će to biti moja ostavština, međutim, do sada su magarci mogli prolaziti kako god su hteli, a sada se na stazi teže mimoilaze, pa sam im samo napravio saobraćajnu gužvu. Možda i bolje da nastave po svom i da mi učimo od njih, a ne oni od nas - priča on.

- Jednom bih voleo da se vratim sa svojim klincima i gledam ih kako s malim Bakhtiarima naganjaju kozliće po brdima. Rado bi se vratio na neka mesta, rado bi ponovno video ljude koji su mu postali porodica, ali, priznaje, ima želju da i dalje otkriva nove stvari, a sve je to teško pomiriti. Odlučio je neko vreme ne putuje, odmori se, stvori malo dokolice za opuštanje… ali i dalje ima puno planova i radi neke zanimljive projekte.

Za kraj, evo šta Ivan, sa svojim bogatim neobičnim putničkim iskustvom, misli, šta najviše određuje naše doživljaje koje skupljamo na putovanjima? Sama zemlja, druga kultura, ljudi…?

"Najviše utičemo mi sami. Cilj mi je da obiđem i opišem preko 10.000 lokacija. Do sada sam napravio tek oko 9% posla. Kad detaljno prolazite neko područje vidite šta je ono što je izgrađeno ili uređeno samo za turiste, ono što je istorijsko ili prirodno nasleđe i ono što je odraz duha mesta. Na primer, za svako mesto u Hrvatskoj koje sam do sada obišao mogu vam složiti četiri različite turističke ture. Jedna koja obilazi fotogenične turističke lokacije bez ikakve duše. Druga i treća koje obilaze istorijske i prirodne znamenitosti, često pretrpane sa nebitnom faktografijom, ali i četvrtu turu po zanimljivim detaljima koji nose priču sa sobom. Dakle, isključivo je na vama kako ćete nešto doživeti!", zaključuje on.

(Kurir.rs/ PunKufer)

Olakšice za putovanje u Kinu:

This browser does not support the video element.

00:47
Olakšice za putovanje u Kinu Izvor: Kineski radio Internacional